A možda sam samo ja malo lud…
Eto nama opet državne cenzure. Kad Kineske vlasti traže, naše se trude da se zahtev ispuni… U vesti na B92.net sve lepo piše. Najpre ne verujem da naše Ministarstvo inostranih poslova (ko je sad na njegovom čelu i da li to ministarstvo uopšte postoji nakon osamostaljivanja Srbije?!) ne štiti slobodu građana sopstvene države da organizuju kulturnu manifestaciju na način koji smatraju najboljim već se kurvinski otvara Kinezima i “sugeriše” organizatorima festivala da zbog “viših državnih interesa” film ne treba pustiti. Iz vesti je jasno da organizatorima nije ostavljena mogućnost da odbiju “savet” već su prinuđeni da se slože sa odlukom republičkih i gradskih vlasti da bi puštanje spornog filma bilo kontraproduktivno… I svaka čast Dinku Tucakoviću što je napustio savet festivala.
Malo fakata: u pitanju je Festival autorskog filma, a film koji nije prikazan je – Letnja palata, režiser je Lu Je kojem je zabranjeno da 5 godina snima filmove u Kini. Film je “sporan” zato što prikazuje necenzurisane snimke sa Tjenanmena iz 1989. godine. Kao da ceo svet odavno ne zna šta se tu desilo… Mislim zaista, sloboda govora je baš fuj!
Do sada sam morao da se naviknem na ovakve (i mnogo veće idiotluke i bezobrazluke), ali – nisam. Dođe mi da prsnem od besa.
Demokratske vlasti tonu u sve veće licemerije, koje pokriva nenormalnu pohlepu koju njihova društva kreiraju svojim sistemom vrednosti, i panični strah građana za egzistenciju. Građani i mediji takođe nisu ništa bolji, kao brane demokratske vrednosti, ali samo dok sopstveni interesi nisu ugroženi. Većina zemalja koje smatraju da imaju demokratsko uređenje su manje više kopija američke demokratije. A u tom društvu je na vrhu svih interesa samo interes – dolar. Naši političari su još uvek samo šegrti demokratije…