Zaslužili smo ga…
Tek što sam objavio (ne)komentar crnog IT globusa dobio sam pravi odgovor… Tekst objavljen u časopisu Ekonomist (br. 341) mi je stigao u obliku PDF-a (na internetu je dostupan samo pretplatnicima, uz 14-dnevnu besplatnu probu) i izmamio malo osmeha i puno neverice. Prokomentarisaću samo nekoliko “frljanja” činjenicama koje je lako proveriti i utvrditi da nisu istinite…
1. Peti pasus, poslednja rečenica: “Digitalna centrala je preduslov da korisnik može da dobije ADSL konekciju.”
Iako se iz teksta može zaključiti da je to izgovorio sagovornik iz Telekoma, nije tako i napisano/odštampano. U svakom slučaju, to nije tačno. Za ADSL nije preduslov digitalna telefonska linija, pa čak ni ISDN kao što su neki operatori u okruženju pokušali da prikažu problematiku. Bitno je da su kablovi odgovarajućeg kapaciteta, da je centrala dovoljno blizu pretplatnika i da ima odgovarajuću opremu. Prepreka uvođenju ADSL-a su dvojnici i modulacija signala FM uređajima.
2. Dva pasusa dalje sledi niz podataka vezan za udaljenosti na kojima ADSL radi.
Iako Telekom Srbija može da odredi na kojim daljinama želi da pruža ADSL uslugu, autor teksta je morao da proveri i navede da je maksimalne ADSL brzine (8 Mbps ka korisniku i 2 Mbps od korisnika) moguće ostvariti na 1,5 km od korisnika, a nivo usluge koji Telekom Srbija trenutno nudi i na daljini od oko 4 km. Nove verzije, ADSL2 i ADSL2+, tu brzinu dižu na 12 Mpbs na 2,5 km, odnosno na 24 Mbps na 1,5 km razdaljine između korisnika i centrale u kojoj se nalazi adekvatna oprema.
3. Na kraju desetog pasusa (nakon međunaslova Brzina), navodi se da je brzina slanja podataka “uvek nekoliko puta manja od brzine primanja podataka”.
Vrlo lako se može proveriti da je brzina slanja podataka tačno četiri puta manja od brzine primanja. Naravno, to je po podrazumevanim vrednostima. Kako se retko ostvaruju deklarisane brzine prenosa podataka, taj odnos može varirati ali ne u tolikoj meri da se preskoči podatak o odnosu 4:1.
4. I na kraju teksta, “šlag na torti”. Naime, “Telenor i austrijski Mobilkom mogu da se bave bežičnim ADSL-om.”
Jeste lepo to što mobilni operatori mogu ponuditi velike brzine pristupa internetu, to se i dalje ne zove bežični ADSL. To su usluge treće generacije mobilne telefonije i postoji više standarda po kojima je moguće ostvariti visoke brzine prenosa podataka, a kako je Ericsson potpisao ugovore o isporuci odgovarajuće opereme domaćim operatorima možemo očekivati da taj “bežični ADSL” uskoro zaživi kod nas.
A da ispunim svoju edukativnu ulogu… dajem vam i linkove gde možete pronaći više informacija: LINK1, LINK2, LINK3.
To nije prvi put da imamo takva “frljanja” od strane ljudi koji bi zaista trebali da budu neke reference u kompetentnosti. Ne znam samo da li oni stvarno misle da je narod toliko ne obrazovan ili glup. Ili su i sami totalno ne obrazovani 🙁
Netačnosti/nelogičnosti koje su objavljene u pomenutom tekstu su još i najmanji problem. Problemi izneti u tekstu samo vrh ledenog brega čija je osnova MONOPOL SRPSKOG TELEKOM-a i politikantska raspodela bogatog kolača iza zatvorenih vrata.
Kada se ovaj broj Ekonomista pojavio na kioscima objavljena je cena kupovine Telekoma bosanskog entiteta Republike Srpske za tričavih 600 i kusur miliona eura. Umesto da je taj novac uložen u infrastrukturu i razvoj posrnulih srpskih telekomunikacija ovako će se samo nastaviti agonija, sada bezmalo, ICT sektora “svih srpskih zemalja”. Poenta – netačnosti
@Pedja Plašim se da mediji kojima oblast ICT-a nije osnovna tema ne zapošljavaju novinare koji znaju o čemu se tu radi… Onda pošalju nekog početnika (“Razumeš se ti u kompIjutere.”) koji samo prenese ono što čuje od “baja” iz Telekoma.
@Velickovic Potpuno se slažem… Nisam želeo da se bavim suštinom, već samo činjenicama koje je lako proveriti… A posledice monopola osećamo i plašim se da ćemo ih još dugo osećati, naročito sad kada su deo misije Telekoma Srbija viši nacionalni interesi…
Ne mogu da se složim sa prethodnim komentarima da bi novac za koji je kupljen „Telekom Srpske“ bio uložen u dalju modernizaciju domaće mreže – on bi bio podeljen kroz dividende akcionarima, kao što se radilo prethodnih godina (300 miliona u prethodne 3 godine).
Takođe je evidentno da „Telekom“ ulaže novac u modernizaciju, i to veliki, ali je problem što se to ne radi na pravi način uz velike gubitke. U to sam se lično uverio na 2 mesta. Prošle godine je u mom mestu (unutrašnjost Srbije) vršena zamena analogne centrale za digitalnu, a takođe je postavljan optički kabl do grada. Za kopanje na mestima gde nije moglo mašinski da se iskopa (a i za druge fizičke poslove), angažovano je desetak radnika iz mesta. Oni su polovinu dana provodili sedeći u hladu, pijući pivo 2-3 meseca uz dnevnicu od 1000 dinara. Zamislite koliki su to troškovi za „Telekom“, s obzirom da oni plaćaju izvođača radova (koji je izabran po nekoj političko-rođačko-prijateljskoj liniji), koji plaća radnike i koji može tako da se razbauje (svi znamo kakvi su preduzetnici u Srbiji). Isti takav primer sam video u još jednom mestu u drugoj opštini.
Da ne ispadne da ja ovde branim „Telekom“: ja sam sa njima imao velike probleme i rasprave. Još pre nego što je puštena digitalna centrala u rad, podneo sam zahtev za dobijanje ISDN linije na postojeću da bih odvojio telefonsku od linije za Internet (pošto nikakav drugi pristup sem satelitskog nije moguć). Idioti iz „Telekoma“ nisu lepo prosledili zahtev, tako da sam čekao 6 meseci posle uvođenja prvih ISDN priključaka u mestu, iako sam prvi podneo zahtev.