Zabraniti najlonske kese!
Kako Tamburix pominje na svom blogu, danas je Blog Action Day kada bi svi blogeri trebali pisati o nekoj zajedničkoj temi. Ove godine je to životna sredina…
Već mesecima sam pasivan član social networking sajta change.org koji je posvećen i ovim temama. Odnosno omogućava povezivanje ljudi po ciljevima za koje se zalažu. Tamo sam naleteo na više predloga kako da poboljšamo naše životno okruženje, odnosno kako da svojim delovanjem makar utičemo na sporije uništavanje…
Tako sam ja počeo da u šoping nosim nekoliko platnenih cegera (brendirali su ih Gigabyte i Telenor) umesto da konzumiram najlonske kese. Kola pozajmljujem od roditelja samo kada apsolutno moram, a trudim se da što više idem peške te da gradski prevoz upotrebljavam što ređe mogu… A mogu 🙂 I planiram da svoju sledeću turu vizitkarti napravim na recikliranom papiru… a sve press pozive koje redovno dobijam više ne štampam (zahvaljujući ljubaznom reminderu koji u futeru svojih mejlova šalju ljudi iz agencije Bovan Consulting) već koristim Google Calendar koji me podseća na SMS i tako sve podatke nosim sa sobom u zgodnijoj formi…
Eto tri stvarčice koje bi svako mogao relativno lako da implementira i u svoj život… 🙂
Drago mi je kada cujem da tako ljudi razmisljaju.
Radim za fabriku koja reciklaira najlon i PET u Srbiji.
Veliki pozdrav.
Svi mi treba da uradimo ponešto, neki će se više angažovati, neki manje, ali svi ti mali koraci zajedno učiniće da se situacija popravi. Ja se, između ostalog, trudim da što više koristim staklenu umesto PET ambalaže, kad god je to moguće, dokle god se kod nas ne insistira na odvajanju smeća za reciklažu. Priznajem da nisam toliko disciplinovana sa kesama, ali sve češće nosim ceger. Papir koristim izuzetno štedljivo, pišem ono što moram, uglavno sve to radim elektronski. I vozim na gas:)