Blogovanje & novinarstvo
Tema ovog teksta me proganja još od panela održanog na BlogOpenu u subotu. Najpre žalim što sam, zbog umora i treme, doživeo kasno paljenje, odnosno da pravu reakciju na novinarsku priču oformim u svojim mislima tek kada sam legao u krevet par sati kasnije…
A proganja me zato što je “novinarski deo panela” (Nebojša Spaić i posebno Zoran Stanojević) uspeo da na račun blogovanja izrekne prilično tvrde stavove. Iako se na više mesta pojavio prostor za diskusiju, mislim da ključna tema trebalo da bude šta je u stvari blog. Nije bitno to što ga Spaić doživljava kao lični dnevnik. Blog može biti i to, a njegov je upravo takav. Nije problem ni to što Stanojević ne bi bez provere prenosio informacije koje nađe na blogu. (Doduše niko ga nije pitao kako bi se odnosio prema informacijama nađenim u nekom klasičnom mediju… Nadam se podjednako kritički.)
Ono gde vidim problem, odnosno prekid u komunikaciji je Stanojevićeva teza da je blog isključivo nešto lično, te da ako bloger pisanju pristupi poštujući sve novinarske standarde to onda prestaje biti blog! Tu u stvari dolazimo do onoga što je verovatno trebalo da se desi pre ili na početku panela – definicija bloga.
Wikipedija ga definiše kao hronološko unošenje tekstova i prikazivanje obrnutom hronologijom (od najnovijeg ka starijim). Ta štura, tehnička definicija nam dozvoljava da blog shvatimo kao formu u kojoj se mogu objaviti najrazličitiji sadržaji. U elektronskoj knjizi Blog osnove, Dragan Varagić navodi koji elementi čine tu forme koju nazivamo blogom. Ako bismo želeli da malo uđemo u prirodu bloga, mogli bismo ga nazvati instant (trenutnim) izdavaštvom, nečim što omogućava da bilo ko objavi bilo šta onda kada mu/joj to padne na pamet… a to što objavljuje može biti i lični dnevnik i fotografija i pesma… ali i ozbiljno urađena novinarska priča.
Znači, sa te tehničke strane, blog bi trebalo posmatrati kao što posmatramo novine, časopise, radio… način da određene informacije ponudimo nekoj publici. A te informacije ni u klasičnim medijima često nisu novinarstvo. Pa da li je blogovanje novinarstvo? Može da bude ako neko piše u skladu sa standardima novinarske profesije. A da li treba slepo verovati informacijama sa blogova? Naravno da ne. Isto kao ne treba slepo verovati ni informacijama iz klasičnih medija.
A pročitajte šta u svojim izveštajima sa BlogOpena o ovoj temi kažu Goran, Ivan i Toni.
Da, vazno je prvo se sloziti oko definicije bloga da bi se moglo pricati o njegovom sadrzaju. No po svemu sto sam citala, ne radi se samo o njihovom pogresnom (ili uskom) shvatanju bloga, vec i o pogresnom( ili uskom) shvatanju novinarstva. Tj od rigidnim definicijama. Ako neko prihvata kao cinjenicu da su zvanicni mediji pouzdani prosto zato sto su zvanicni, meni to vec pali lampicu za uzbunu. I, treba znati da u vecini zemalja u kojima je internet redovan servis koji se ima u kuci kao telefon ili tv, blog odavno postao vazan izvor potencijalnih vesti u tradicionalnim medijima, ali i dalje – odavno je zakormilario jednim sasvim novim frontom informisanja javnosti. Tu figuriraju kako amateri tako i profesionalci. Blog je forma distribucije informacija. O pouzdanosti se moze diskutovati povodom svake forme. Mislim da tradicionalni novinari brane sopstveni front jer se osecaju ugrozeno. Bilo bi im uputnije da se pridruze.
Sasha, videćeš vrlo brzo će sve više novinara početi da bloguje.
I onda će i Stanojević da promeni mišljenje praveći se da ništa od ovog a što je reko u subotu nije tačno.
Čovek me je potpuno razočarao a čitao sam ga u Vremenu i respektovao.
Više neću.
Meni je upalila lampica dok sam slušao diskusiju i pomislio sam u jedom momentu da kažem otprilike isto što si ti sad napisao, međutim delovali su mi tako arogantno i puni sebe na sceni da sam bio ubeđen da bi se sve to odbilo od njih kao od zida.
Pobogu, oni su VIP, šta ima sad mi da im solimo pamet? Eventualno mogu da nam priznaju da imamo veće tehničko znanje ali to samo iz razloga što ne mogu da odvoje jedno popodne da nauče i te zajebancije
@Sasha: Nisam želeo da se bavim time čega se oni eventualno plaše, odnosno želeo sam da ostavim prostor da se to pojavi kao tema među komentarima 🙂 a sigurno se nečega plaše… Po mom mišljenju, imaju možda i podsvesni strah da ne mogu da se naviknu na nove tendencije u novinarstvu i onda sve što ne shvataju odbacuju…
Pozdrav marko 🙂
Sto se tice ove teme, kao sto sam to vec vise puta rekao, ja se ne slazem sa novinarima koji su nam na panelu tvrdili da su novinari uvjek vjerodostojni a blogeri nikad ne.
Nisam bas jasno shvatila poentu predavanja one zene (o knjizevnoj kritici) ali bih, citajuci ostale blogove, rekla da se i ona drzi istog stava kao i vecina neolitskih knjizevnih kriticara i studenata knjizevnosti, a koji je slican i stavu ovog novinara: nemoj da se guras gde ti nije mesto. Ovo ovde je samo borba za kredibilitet, a to je sasvim uluda borba. U svetu ljudi zive od blogova, postoje blogovi koji zaposljavaju blogere da pisu o odredjenoj temi a niko ne trazi od njih da im u rezimeu pise “novinar” i slicno. Isto kao sto ne vidim sta je poenta predavanja o knjizevnoj kritici. Ko ce da mi zabrani da pisem svoje subjektivne utiske o knjizi koju sam upravo procitala? Ko mi je ikad zabranjivao da to isto pricam nekad u eri pre bloga? Jel to treba da drzim jezik za zubima? To me podseca na neke profesore knjizevnosti kod kojih nisi morao da citas lektiru ako si procitao zvanicno prihvacenu kritiku i ako to lepo prepricas… Nista svoje misljenje. Sve u svemu, poenta bloga, ustvari praideja interneta, je da je dobavljanje informacije, kao i deljenje iste slobodno i necenzurisano (naravno uz moralne norme, ali tu sam sebi moras da budes cenzor). I ko su sad ti ljudi koji ce da propovedaju ko o cemu ima pravo da pise?
Ova rasprava na temu blogeri novinari bila je aktuelna u svetu pre nekoliko godina, vidim da se kod nas tek odnedavno “zapatila”… Cenim je uglavnom besmislenom jer jednostavno moze da zavrsi sa mnostvom zakljucaka…
Prvo, blog (unos) moze da bude izvor novinarske informacije, bas kao i izvestaj statistickog zavoda, intervju politicara, snimak dogadjaja ili anketa na zelenoj pijaci. Kredibilitet unosa na blogu je tesko merljiv i zavisi od – hajde da kazemo – ukupnog drustvenog statusa licnosti, kao i njene pozvanosti i sposobnosti (eticnosti i motivisanosti takodje) da da svoj sud o necemu, gde je to *nesto* predmet novinarskog izvestaja. U ovom slucaju, blog je materijal za stvaranje vesti/izvetaja/komentara (primer: “Danasnja ‘Politika’ prenela je stav g. Predraga Puselje, autora bloga ‘Blogowski’ i jednog od pionira domace blogosfere, da ce sledece godine dominantna boja na blogovima sa ekonomskim temama biti zelena”).
Drugo, blog moze da bude napisan po uzusima novinarske struke. Tada je unos na blogu novinarska vest, a njegov autor preuzima ulogu novinara. Secam se svojevremenog ostrog sukoba sa Draganom Ciricem, nekadasnjim novinarom BKTV, koji se suprotstavio mojem predlogu da strukovna udruzenja vrse licenciranje novinara na nacin koji to cine lekarske, advokatske ili esnafske organizacije arhitekata. Njegov argument bio je da bi se time ugrozila sloboda javne reci.
Implicitno, nepostojanje licence takodje znaci da svako ima pravo i nicim ogranicenu mogucnost da sebe zove novinarom i da se tim pozivom bavi. Kako je to fakat, tako se i blogeri mogu (svesno ili nesvesno) okusavati u ulozi zurnalista. Ako napisu unos koji odgovara pravilima novinarske struke (izucavaju se) i imaju odredjenu zelju ili pak objektivnu tezinu u smislu informisanja javnosti – molim lepo, blogeri postaju novinari.
Isto tako, novinar moze da bude i autor pisanog dnevnika, osoba koja zvrlja auto-lakom po tarabi ili onaj ko na plazi pise poruke po pesku.
Koliko cete, pak, verovati novinaru koji radi na “tradicionalnom” mediju ili onom ko zeli da to bude makar na momenat na svom blogu je nesto sasvim drugo…
Pozdrav od blogera koje ne “novinarise” na svom blogu i (“licenciranog”) novinara koji se ne bavi blogovanjem kao temom za svoje clanke.
@Sophia: Vladislava je vrlo pozitivno pričala o blogu i blogovanju. Ko je nije pažljivo slušao mogao je steći utisak da zastupa neke retrogradne stavove, ali ne… Ona je najpre navela koji su vladajući stavovi među književnim kritičarima generalno (da smatraju da blog ne može biti književna kritika blablabla jer je subjektivan itd itd…), a potom iznela svoj stav da je njihov odnos pogrešan jer subjektivni stav autora opet postaje objektivan kroz odnos ljudi koji tu blogerski subjektivnu kritiku pročitaju i slože se (znači tada je već to kritika sa kojom se slažu 2 osobe itd…)
Pošto sam bio umoran ne sećam se svega što je rekla, ali je bitno da je istakla da i takva subjektivna kritika ispunjava bitnu ulogu 3I – prvo da Informiše, drugog I se ne sećam 😉 a treće je Iritacija (tera čitaoca na neku reakciju)…
Hvala Marko. Onda nista, da kazem “sorry” Vladislavi i da se ujedem za jezik i budem srecna sto ipak ima progresivnih knjizevnih kriticara 🙂
Joj, vi ko oni impotentni akademici…ili kao forumasi Krstarice svoje prve sumanute besane noci 🙂
Ne morate se dogovoriti STA je blog – blog je medij, tool, strana na webu koju popunjavas u skladu sa svojim konceptom / ili nedostatkom istog, kakve veze ima…
…e, da, blog NIJE novinarstvo prosto zato sto je novinarstvo papirnato 🙂 A blogovanje je digitalno.
Sto ne znaci da ne mozes da napises (digitalnu) reportazu.
Jendom plavusa, uvek plavusa…hocuy reci, jednom novinar, uvek novinar!
(ili bolje: jednom bloger, uvek bloger – krenimo da blogujemo po stampi pa neka se UNS i NUNS dogovore da li je novinarstvo istovremeno i blogovsnje :)))
Veliki pozdrav od srca!
Miss
hahaha….novinar je isto sto zvrljotina pravljenik po pesku? lol
e svasta
idem ja da lalalam
sutra je novi dan, ceka me pijacni barometar….lol
To je moj pesak, bez bre, ne dirajte mi novinarstvo 🙂
@Miss C: Ako je novinarstvo papirnato, šta ćemo s televizijom, radiom…
ha, toga se nisam setila…:))
Dobro ajde iskreno sad – novinarstvo je zanat, i moze da se plasira bilo gde.
Jedino sto je tekso biti novinar na blogu za PARE. Uglavnom je blogovanje hobi i navlaka….
Posle nekog vremena nemas pojma za koga pises, ali kad si se navukao, to je kraj 🙂
Ej, jel ima neki novinar da je zaradio blogujuci? Ne govorim o oglasima nego ono…
a?
A da izvrnem pitanje 😉 Koliko novinara je objavljano u “klasičnim” medijima i za to ne dobija pare? Odnosno, da li je neko novinar samo ako je plaćen?
Poenta mog posta je da je blog forma a da sadržaj može biti i novinarski 🙂