Englishman in Bor – BlogOpen 2008
Teško je samo 24h nakon završetka BlogOpena sabrati utiske i napisati nešto smisleno. Ukratko – odluka da Bor bude domaćin trećeg okupljanja je jedna od najboljih koja je doneta proteklih meseci.
Program je u velikoj meri ispunio moja očekivanja moje želje… Oliver i Robert su mi kroz dve prezentacije podigli entuzijazam za blogovanje. Najpre pričom o tome da blogovi mogu menjati svet u kojem živimo… koliko lako (ili teško) drugo je pitanje. A potom i pričom o tome kako njih dvojca zarađuju na zahvaljujući tome što pišu blogove i savetima kako neko od nas to može da učini… Naravno, ekonomska situacija u Nemačkoj i kod nas, kao i zastupljenost interneta, nisu ni približno slični, ali valjda se trudimo da stignemo tamo gde su oni… Deo moći da tamo stignemo brže je i u blogerskim rukama tastaturama…
Priča Neila Alphonsa o društvenim mrežama i blogovanju nije donela nešto posebno novo, ali me inspirisala da se danas registrujem na mreži znamo.se. Na žalost, osim što je rekao da će oni uvesti novi blog servis u mrežu i istakao šta blogeri od takvog sistema očekuju, nije rekao šta će od toga njihova usluga posedovati, kako će izgledati, kada će biti lansirana… Propustio sam Vesićevu WordPress radionicu, ali pogledaću prezentaciju i postavljati cyber pitanja. Panel o blogu i književnosti otvorio je mnogo pitanja i 5 CIJA, a radionica kreativnog pisanja pretvorila se u ono što sam priželjkivao – cyber radionicu koja će teći ispod Kišobrana.
Verovatno je najveće razočaranje bila “prezentacija” UNS-ove škole web novinarstva, kako zbog otkazivanja najavljenih gošća, tako i zbog koncepta priče o školi: veći deo se sveo na čitanje opisa škole sa sajta uz dodavanje ponekog interesantnog podatka… Koliko sam shvatio, predstavnik škole “uleteo” je u zadnji čas pa verovatno nije bilo vremena da se bolje pripremi… Poslednji deo zvaničnog programa bio je panel o online špijuniranju, prikupljanju i čivanju podataka o korisnicima raznih usluga, pravu na privatnost… puno pitanja, puno odgovora, privatnosti definitivno uskoro neće biti!
I eto, sad sam tri golema pasusa posvetio zvaničnom programu, a nekako je uvek mnogo bitnije ono što se dešava okolo njega; na dolasku (kada se greškom svrati do Zlota), svečanim večerama (za malo da dobijem engleski pasoš), u pauzama (Deda i ja sam se polio kafom ;))…
Moram pomenuti i Tonija, Manijaka, Punkyja, Miffa, Waltera, Suske, RainDoga, (Deda bio si u prethodnom pasusu), Zorana, Eniaca, Miću, Aleksandra, Vasilku, Auroru, Emiliju, Irenu, Dragana, Ivanu, Darka… i naravno Džej Tanju 😀 RTV Bor je prekidala štrajk samo zbog njih i još mnogo ljudi kojih se nisam setio (glavobolja je trenutno jača od volje) i za koje sam siguran da mi to neće uzeti za zlo…
A kao što smo navikli, humanitarna akcija je i ove godine pratila BO. Ovom prilikom to je bilo prijavljivanje za Registar davalaca kostne srži koji je u Boru predstavljala doktorka Aleksandra. Meni je čika koji je uzimao krv napravio dve rupice… prva vena nije htela da teče 😉
Da li je bilo grešaka, propusta, nečega što je moglo drugačije (eventualno bolje)… naravno da jeste. Niko nije savršen, a nekada i pored sve dobre volje neko drugi (monopolista?!) ipak više utiče na okolnosti. Ipak, o tome kada se utisci slegnu do kraja i direktno s ljudima iz organizacije BITNO bez koje BlogOpena 2008 ne bi bilo. Pročitajte i utiske drugih… Slike sređujem i uskoro će biti u prostoru.
E pa gos’n Hermane cast nam je bila da ugostimo i predstavnika iz Engleske.
P.S. Kakvo je vreme u Londonu, ima li magle? 🙂
Drago mi je da si odneo pozitivne utiske i secanja iz Bora. Druzenje (jeste da ga je bilo malo zbog obaveza u organizaciji) je predstavljalo pravo zadovoljstvo. Nisam bio prisutan kada je na veceri raspravljano o lokaciji “Engleza” ali su mi suze isle kad su mi ujutru prepricali.
Dobar tekst, `oćeš da popiješ nešto? 🙂
Do vraga! Kako je moguće da samo ja ne znam u čemu je fazon s Englezom? 🙁
Someone care to explain, pls?
Mislim da je najludje bilo kad sam objasnjavao Nemcima dogadjaj sa Englezom !
Ali ce to vec stici u blogosferu…
Izuzetno mi je drago da smo proveli vreme zajedno i slatko se smejali svim desavanjima.
Radujem se buducim susretima !
Heheh, zaboravio si da napises tribute to Zajecharsko, ali dobro to mozemo i zajedno 😛
Ni ja se bas ne secam kakve veze Englezi imaju sa Hermanom. Ja sam mislio da je on Nemac, mislim taj Herman, a pojma nisam imao da je to taj lik sto sedi sa nama za stolom 🙂
Ja se jedino sećam da ste se u jednom trenutku za susednim stolom svi odvalili od smejanja. Kasnije sam od Dede čula priču o englezu.
Samo, da bi bio pravi englez, moraš da nabaviš auto sa volanom na pravoj strani 😉
Cuj u jednom trenutku, odvaljivali smo se neprekidno i mozda je bilo par trenutaka kad je bilo tisine za doticnim stolom.
Pa, daj ljudi, što ste takvi…Nek neko napiše o čemu se radi… 🙁
Bilo je superrrrr! Imam i ja svoji englezi u glavi..ali ne oni pravi 🙂
Draga Aurora, ovako je bilo…ipak ne mogu da napisem jednostavno ne moze, mora da se dozivi….
A mozda Herman-Nerman moze, a nije ga bilo na BO sa tim imenom :))))
Aurora 🙂
Meni prepričali …
Aca Kulić je u nekom trenutku pitao :
“A kude su oni ENGLEZI?”
Svi pitali “Koji ENGLEZI?”
On odgovorio:
“Pa Herman-Nerman”
Marko je inače sedeo sa njima za istim stolom.
Kad je Aca skontao šta je napravio, ‘ladno je pitao Marka:
“Hoćeš nešto da popiješ?”
Ovako kratko i grubo … A vrh je bio kada je Deda na ODLIČNOM engleskom objasnio Oliveru ceo događaj.
Mene je boleo stomak … To ne može da se napiše, to smo svi zaključili. Mogla je da pomogne jedino kamera koju u tom trenutku nismo imali pri ruci. 🙂
Marko, HVALA ti za ovaj tekst. Hvala ti što si došao u Bor, i što sam imala priliku da te upoznam.
Svako dobro ti želim! 😀
@Suske, kao prvo, lose ti prepricali. Ja nemam obicaj da kazem “kude su ti englezi?” i ne kazem nikad “Hoces da popijes nesto?”, nego “Ce popijes nesto?”
A drugo, ja sam pitao “gde su ti Englezi?”, onda mi je neko rekao da nema Engleza pa sam ja onda pitao, “pa dobro, a gde su Nemci, gde je onaj Herman Merman?” A Herman sedi sa nama za stolom 🙂 Al Herman je dobar covek, nije se uvredio, video je da nije bilo zlonamerno.
Jbg, spricer je ucinio svoje. Ja sam jos i dobro prosao, da ste videli tek Punky-ja: http://neponovljivo.com/2008/10/05/kokos-and-ananas/
A sto se Dede tice, ja stvarno neznam sta je on vama pricao, secam se samo da je igrao trbusni ples, a da je mali Lightman to snimio pa ocekujem i video zapis na YouTube 🙂
A sto se Aurore tice, ovako je bilo. Meni Suske dodelila akreditaciju zute boje na kojoj je pisalo PREDAVAC/SPIKER. Mada mi nije bas najjasnije bilo zasto sam ja spiker kada je TV Bor dva sprata iznad nas. Nego dobro… Stojimo Josha i ja pored onog panoa sa potpisima i u tom trenutku dolazi Aurora Borealis sa kojom sam se tada upoznao. I prica je krenula, pa je ona u jednom trenutku bacila pogled na moju akreditaciju i rekla “Aleksandar Kulic… ti si predavac, to mi je mnogo poznato od negde” Ja rekoh kako je to dosta poznato ime itd, itd. Al’ na kraju nisam mogao da izdrzim pa sam joj objasnio u cemu je stvar.
Zahvaljujuci Suske ja postadoh predavac, pa mi samim tim i poseta na blogu naglo skocila 😀
😀
Hermane, odlicno!
ps. a jesi popio nesto :)))
Drago mi je sto se Englez tako lepo proveo u Boru,ali bez Kulica ne bi bilo ni Engleza…
Uh, evo i mene…Drago mi je da ti je bilo lepo sa nama u društvu! Pozdrav