Dosta mi je pohovanog kačkavalja!
Neću da pišem o pohovanom kačkavalju. Koga interesuje zašto je on u naslovu, neka poseti sada već legenarni buzz thread koji je pokrenula Dijica i pokuša da pronađe razlog… Ovde idem malo dalje… Zašto sve više tofu, tempeh, mleko bez krave (koze, ovce, kobile…), a sve manje sir, jaja, pavlaka (šmrc), riba… sa tendencijom 100% prvo – 0% drugo.

Tempeh i još ponešto (Foto: {a href="http://www.flickr.com/photos/editrix/2974842933/sizes/l/in/set-72057594074725524/" target="_blank"}Editrix{/a})
Meso sam prestao da jedem pre nešto više od 2 godine. Ne, nije to bila novogodišnja odluka, nije se ni poklopilo s tim datumom… ali jeste bilo nedugo posle novogodišnjih praznika. Predistorija konačne odluke se svodi na otprilike godinu dana drastično manje konzumacije mesa: 1 do 2 puta nedeljno uglavnom pilećeg belog + povremeno koja pljeska. Moja lepša&snažnija polovina je tada prestala da jede meso, pa sam se solidarisao u toj meri da nisam očekivao da mi ona prži šnicle itd. a onda kada nisam imao vremena da sam sebi pripremim mesni obrok, nisam ga ni imao.
Otprilike 10 meseci takvog funkcionisanja donelo je i određene promene. Nisu mi izrasla krila, nisam dobio ni rogove, (rep se pravim da imam), ali sam razvio svojevrsnu netoleranciju na meso. Ono što bi mi nekada bila 1/3-1/2 obroka, postalo je previše, a kada krene da se vari postajao sam nefunkcionalan na sat-dva. Postalo mi je jasno da ću se bolje osećati ako meso u potpunosti likvidira iz ishrane i tako je i bilo. 🙂
I to je ona priča koju uživo prenosim ljudima koji iz nekog razloga baš moraju da znaju zašto ne jedem meso. Ali naravno da to nije jedini razlog. Osećanja prema drugim životinjama igraju vrlo važnu ulogu. I koliko god glupo zvučalo kad napišem (ili izgovorim) da sam vegetarijanac postao i zbog toga da bi moje svesne radnje što manje škodile drugim životinjama – to je istina. To je ono zbog čega ni u jednom trenutku nisam pomislio da bih mogao malo da prekršim tu “dijetu” i vidim da li mi meso sada više prija.
To što sam i godinama unazad voleo životinje, a potom jeo meso, u stvari znači da sam manje-više svesno odlučivao da prilikom izbora hrane zažmurim na jedno oko, zaboravim odakle ona dolazi i ne promenim ništa. Ne gajim iluzije da to što sad ne jedem meso donosi velike promene, ali donosi makar neku malu. A utiče i na druge izbore: trudim se nabavljam odeću i obuću bez kože, higijenske preparate čiji proizvođači ne testiraju na životinjama… Polako izbacujem i ribu iz ishrane (ostalo je par konzervi i jedan zamrznut paket), kao i hranu životinjskog porekla. Od onoga što redovno konzumiram najviše će mi nedostajati pavlaka. Ona je moj dodatak svakom jelu. Kada bih bio siguran da neki proizvođač mleka i srodnih proizvoda svoje krave gaji na odgovarajući način i ne krka ih lošom hranom i antibioticima da bi na kraju prodao i što više mesa, bio bi mi prihvatljiv izbor. Ovako odbrojavam poslednje dane ribi i planiram naredne korake.
A ako još niste probali raznovrsnu vegetarijasku/vegansku hranu – trk do neke zdrave hrane. Razne šnicle i ćufte od soje, prženi sejtan, tempeh… prosto su neodoljivi. Dodajte kuvano povrće i neku finu salatu… i ponovo ogladneh, a baš sam se nakrkao jela od kinoe i crvenog pirinča (recept uzmite kao PDF). Originalni, koji sam dobio od ujne, sam prilagodio (izbacio sve vrste luka + zamenio ponešto) i napravio vrlo neobično i izuzetno ukusno jelo. Odlična osnova za eksperimentisanje i doterivanje recepta. (Usput, originalni recept će ujna postaviti tokom naredne nedelje na svom blogu, pa ću tada dodati i link direktno ka njemu. Originalni recept pronađite ovde.)
* * *
Usput, ako vas zanim da saznate više o vegetarijanskoj/veganskoj ishrani, uobičajenom odnosu prema životinjama koje se gaje zarad hrane itd. posetite poseban deo sajta organizacije PETA. Vegetarian Starter Kit možete istraživati u digitalnom obliku, a možete naručiti i štampani paket. (Mislim da je bolje da listate digitalne stranice, zašto biste trošili papir ako baš ne mora.) A tamo ćete naći i neke zgodne recepte.
Tražeći fotke prženog kačkavalja (na kraju nisam želeo da ga promovišem i slikom), naleteo sam i na zgodan blog sa vegetarijanskim receptima. Mislim da ću istraživati Rotkvicu narednih nedelja.
Hej, pa ovaj recept izgleda fantastično. Najbolja stvar oko veganske/vegetarijanske ishrane je što pruža nebrojene mogućnosti za kombinovanje. Evo, sad baš čitam recept i razmišljam kako bi ovo izgledalo ako bi se dodalo malo tamarija. 🙂
A što se tiče priče o veggie ishrani – respect & podrška. Mi biljojedi moramo da se držimo zajedno, skoro uvek smo predmet sprdnje. 🙂
Ja, gorespomenuta, Dijica se javljam samo da drekem: PODRŠKA! Svemu što si napisao, jedino što je opštepoznato da me mrzi da se zamajavam spremanjem hrane, ali respektujem tvoj i Džejnin entuzijazam. 😉
Jedino što ja jedem mlečne proizvode, ustvari uglavnom sir, mladi, domaćeg proizvođača, jer soim medicinskih razloga, postoji još jedan. Kada bi ljudi odlučili da ne konzumiraju mleko istog časa bi ljubazno čovečanstvo izvelo neki postupak kompletnog istrebljenja kravlje vrste. U to sam sigurna!
Ko se slaže sa mnom, neka uvek nastoji da te namirnice (mleko, jaja) nabavlja iz seoskih domaćinstava, onih što imaju po 1-2 krave i 10 kokošaka, koje u tim domaćinstvima žive koliko-toliko pristojnim životom.
@Džejn
Nama je ovo bio prvi put da probamo kinou i opasno smo se primili 🙂 Za sledeći turnus planiramo da umesto suvih kajsija isprobamo neko drugo sušeno voće (brusnice?!)… a probaćemo i kinou solo kuvanu kao dodatak uz druge stvari (bez miksovanja ovog tipa)…
@Dijica
Dobar je plan za podršku malim seoskim domaćinstvima. Mene samo plaši kupovina sira po pijacama – kako da budem siguran da neću naleteti na nešto pokvareno 😉 A nisam ni video da može tako da se kupi pavlaka 🙂
Uživala sam u čitanju, i to iz više razloga – zanimljivo, iskreno, poučno. Vec duze vreme se trudim da meso i proizvodi od mesa budu što manje zastupljeni u ishrani moje porodice. Nisam izmislila toplu vodu – pripadam generaciji kojoj su bake pričale da se “pre rata, kada se znao red” (II svetski, naravno) meso jelo četvrtkom i nedeljom, pa su stoga na trpezi bile sve moguće vrste povrća (obavezne tri boje u tanjiru), od krompira se pravilo sve i svasta, od predjela do kolača. Nisam vegetarijanac, nisam se odrekla mleka, mlečnih proizvoda i jaja, ali je nezaobilazni deo mojih obroka salata od svežeg ili kuvanog povrća i čorba od povrća, koju u raznim varijantama spremam svakodnevno. Čorbu je lako spremiti – pokupite sve što vam dodje pod ruku (nož, rende ili seckalicu) – krompir, kupus, luk, grasak, boraniju, zelen, zacine, skuvajte, začinite kasikom brasna ili griza i pospite (suvo) prepečenim susamom. Prijatno!
@Aleksandra
Drago mi je da si uživala u čitanju 🙂 Znači da uspevam da gajim prijemčiv stil pisanja 🙂
Brzi, savremeni život nas je upropastio. Postao je savršen izgovor da što manje kuvamo i da što više otvaramo konzerve 😉 Ja se trudim da polako vikend oslobodim od ikakvih obaveza (osim onih vezanih za porodicu i lične poslove), pa i da makar subotom skuvam nešto zanimljivo… Radne dane za sada prepuštam ženi 😉 a nedeljom je obično ručak kod mojih roditelja 🙂
Hm..imam toliko dilema, sad će i ova da me “razbija”. Ne ide mi u prilog što je tekst napisan jednostavno, bez onih vatrenih tirada od kojih dobijam želju da ostavim biljnu hranu…
Za sad se još vadim na to da porodica u kojoj su četvoro odraslih ionako ima komplikovan ritam spremanja i “jedenja” hrane, pa, bajagi, svaka nova promena donela bi još veće muke..
Bedan izgovor, ali moram za neku slamku da se hvatam 🙂
Bar još malo..
@Dragan
Vatrene tirade ni u kom slučaju ne pale, zato samo najbolje frendove bockam kakvim tiradama jer znam da se neće ljutiti 😉 A povremeno doživljavam tirade s druge strane – ipak je ovo mesožderski svet, a dobar njegov deo se ni ne trudi da shvati moju poziciju pa udara na sprdnju i podsmeh…
A ubeđen sam da nevatreni razgovor na bilo koju temu (pa i ovu) donosi bolje rezultate… i ja ću moći da prenesem svoju poruku onome ko želi da sluša i diskutuje o tome, a ta osoba se pritom neće osećati ugroženom 🙂
Ni sam ne znam kako sam došao na do ovog članaka, koliko sam se izgubio u čitanju :).
No, htedoh nešto da te priupitam kad sam već tu. Kako ide ona ekonomska strana priče kad počneš da jedeš vegetarijansku/vegansku hranu?
Ne brinem se ja za kreativnost (iako ne planiram da budem full vegetarijanac) ali, jesi primetio da više izdvajaš za hrano nego inače?
🙂
Moram priznati da nisam previše primetio. Ipak najviše novca u redovnim kupovinama izdvajam na hranu i druge potrepštine vezane za bebu 🙂
Suve stvari od soje (šnicle, ljuspice i slično) su dosta jeftinije od mesa pa kada se one koriste to je boljitak za budžet. Gotove stvari (tipa raznih stvari od tofua, tempeh, sejtan…) nemam pojma koliko su, ali mislim da za porciju nisu neka razlika u odnosu na mesne ekvivalente.
Sojino mleko je 2,5 puta skuplje od kravljeg, pa to već jeste ozbiljno ako piješ puno mleka.
Generalno, nisam došao u situaciju da moram svesno da planiram budžet pa zaključujem da neke posebne razlike nema… Možda će me neko drugi ispraviti/dopuniti 🙂